Propusti u kreiranju mladih umova?

Kada sam bila mala, uvijek sam htjela postati profesorica hrvatskog jezika. Jedno vrijeme sam, kao i ostala djeca, htjela postati veterinar. U prvom srednje, htjela sam studirati latinski jezik...pa medicinu...zatim moja ljubav prema fizici i astronomiji zahvaljujući jednoj profesorici...zatim opet medicina...
Od drugog razreda, dobivši najsavršeniji predmet koji po meni postoji, psihologiju, objašnjenje ljudske osobe, zaljubila sam se. Sada sam treći razred. I još želim studirati psihologiju. Ovog puta sam sigurna da je to "moj poziv", koliko god to smiješno zvučalo. Mnogi mladi upisuju fakultete nasumce. Bez ambicija, želja, snova, nastojanja. Mnogi mladi ne razmišljaju da će ostatak života vjerojatno raditi jedan posao i da za taj posao moraju imati ljubavi, da taj posao nije samo puko donošenje zarade, nego nešto čemu će predati ostatak svog životnog vremena, uz obitelj i razonodu, naravno.

Mnogo je granica koje me dijele od upisa na željeni fakultet, filozofski u Osijeku, odsjek psihologija. Zaista ih je mnogo, i to me obeshrabruje.
U razgovoru sa starijima često čujem rečenicu "nisam znala/znao što ću pa sam eto, upisao psihologiju". Toga se bojim. Ljudi bez ambicija i nastojanja upisuju fakultet koji se bavi predmetom koji im je u srednjoj školi bio najlakši. S time, oduzimaju upisna mjesta onima koji stvarno žele studirati taj predmet.
Toga se bojim.
Nemam sjajan uspjeh, svaki od razreda sam prolazila sa 4.2, 4.3, a mnogo je onih koji su odlični a ne mare toliko za psihologiju kao ja.
Takvo razmišljanje meni možda jest mentalni hendikep, ali tako je i ja to teško mogu promijeniti. Zato se bojim da se necu upisati na zeljeni fakultet, a svakako ne bih htjela vidjeti svoje ime ispod crte.


Bit svega je...moja ambicija i ambicija opcenito. Tesko je nesto voljeti, za nesto mariti i za nesto brinuti. Postoje mnoge zapreke koje vode do mog cilja i cilja uopce, a nisam toliko sigurna u sebe da znam da cu ih srusiti.
Jedino sto mogu je proliti krv znoj i suze zbog svoje ambicije, uciti vise nego itko i napokon sjesti u klupu na predavanju zeljenog fakulteta. No, hoce li to biti tako, ili ce se u moj put umjesati neka "vis maior"...



Čuj, kad ti je jako teško
kad te nešto strašno muči
i kad ne znaš dal' je gore
na ulici il' u kući,
daj odmahni lijevom rukom,
daj odmahni desnom rukom
i odlučno čvrsto kreni
za nečujnim nekim zvukom.

Kreni stazom koje nema
to će biti tvoja staza.
Tko zna što ti sutra sprema
taj tvoj put bez putokaza
al' znaj, to će biti tvoja cesta
što nekamo ipa vodi
i da na njoj nema mjesta za drugoga,
zato brodi...

Ako ipak i nekad jednom
na lud kamen zakoračiš
pa kad s glavom na tlo tresneš
nemoj zato da se smračiš,
već, molim te, junak budi
k'o da ništa bilo nije,
pa nastavi svojom cestom
još oštrije nego prije.

A kad ti je jako lijepo
i kad misliš da si sretan
smiri malo svoju snagu,
nemoj da se praviš važan,
već nastavi svojom cestom
niti lijevo, niti desno,
pa širokim hodaj usko,
a napni se kad je tijesno.

Jednog ćeš dana stići
na kraj samo svoga puta
tog ćeš časa možda biti
bez cipela i kaputa,
al' ćeš znati tko si-što si
i koliko stvarno vrijediš
i da si netko samo zato
što jedino svoj put slijediš!

Vrijeme: dopodnevna smjena
Mjesto: park u centru grada (Vinkovci)
Broj: preko 100 hrabrih učenika

Prosvjed je počeo u ranim jutarnjim satima. U parku se skupilo mnogo učenika, na inicijativu onih smjelijih. Potpisivala se peticija o odgodi državne mature. Krenuli smo do svih škola, koje nas naravno nisu popratile zbog različitih zabrana. Uskoro smo dobili informaciju da ćemo dobiti 7 neopravdanih sati, zajedno s varijacijama na temu odgojnih mjera iiii tako dalje. No, na to se nitko nije obazirao jer, što je 7 neopravdanih naspram gafa koji bi se mogao dogoditi oko državne mature?
I tako smo mi prosvjedovali i taaaako daaaalje, dok nismo dobili informaciju da su učenici iz Zagreba primljeni u ministarstvo i da će se cijeli postupak razmotriti.

Dakle, ono što mi tražimo nije ukidanje državne mature, jer vjerujem da je sam projekt bolje zamišljen nego što je izveden, već njezinu odgodu zbog nespremnosti. Ne znam kako je državni vrh zamislio to sve skupa, ali svakako, tako brzo, neće uroditi željenim plodom. Osim toga, nas nitko nije upoznao sa čitavim procesom kada smo se upisivali u srednje škole 2005./06., zašto?

Državna matura, projekt nametnut učenicima koji su se u srednje škole upisali 2005./06. godine pa nadalje, za neke je spas, a za neke propast.

Novine, internet, televizija, sve su to mediji informiranja, koji bi u neku ruku trebali dati kvalitetne podatke o aktualnim događanjima. No, ponekad se javlja i problem. THE PAGE CANNOT BE DISPLAYED. Da, da, to se dogodilo i sa stranicom http://drzavnamatura.hr, onom koja bi nam trebala dati najbliže informacije o novom sustavu vrednovanja znanja na kraju školovanja. Smiješno, upravo je pad glavne stranice za državnu maturu simbol čitavog projekta.
No, kako će stranica ostati "u pogonu", ako i sam državni vrh još nije utvrdio najvažnije odrednice državne mature. Hoće li ju priznati svi fakulteti? Hoće li zamjeniti prijemne ispite? Hoće li se pri upisu na fakultet bodovati i uspjesi na kraju svake školske godine? Mnogo je pitanja otvorenih, s tim, mnogo je i obećanja sa strane ministarstva.

Kako sam naslov kaže, državna matura spas je za one koji se boje prijemnih ispita i za one koji su prolazili sa lošijim uspjehom iz određenih razloga (neadekvatnost i neobjektivnost ocjenjivanja profesora, lijenost pri učenju, bolesti koje donose višemjesečno izbivanje iz škole, itd.), a sigurni su da će se uspjeti pripremiti za državnu maturu.

No, u postotku, za više je učenika državna matura propast. Čemu ju uopće uvesti, ako će se zadržati prijemni ispiti? Sama državna matura mnogo je teža od klasične mature, najprije jer se za nju ne dobivaju pitanja. U čemu je korist državne mature ako će većina učenika imati ne tako dobar rezultat (što je 100% sigurno) te će ostati bez upisnog mjesta na fakultetu?
S druge strane, svi vi koji tvrdite da je odlično što državna matura koliko god teška i komplicirana bila zamjenjuje prijemne ispite, grdno ste se prevarili. Zamislite da jedan fakultet upisuje recimo 100 učenika (ugrubo govoreći), a na upis se prijavilo 300 učenika sa jednakim rezultatom državne mature. Po kojem će kriteriju fakultet odabrati tih 100 između 300 prijavljenih, ako nema prijemnog ispita i ako se ne boduje uspjeh na kraju sve 4 školske godine?
A da o povišenju cijena školarina (ukoliko se ukinu prijemni ispiti) da ni ne govorim...

Što se tiče ukupne informiranosti učenika o samom projektu, ravan je nuli. Mnogi od nas su u svojim školama samo dobili vodič za polaganje nacionalnih ispita i onaj čudnovati papir na kojem smo trebali zaokružiti razine predmeta koje polažemo i odabrati izborni predmet. Vjerujem da su mnogi od vas na satu digli ruku i pitali profesora o čemu se radi, što je razina B1 iz engleskog jezika itd. i da na pitanje nisu dobili konkretan odgovor.


Stjepan Radić, jedna od najvećih osoba u hrvatskoj povijesti je govorila da Hrvati srljaju kao guske u maglu, a državna matura, i proces njezinog ubrzanog uvođenja kako bi se dostigli europski standardi, je samo potvrda da je bio u pravu. Tu nitko ništa neće znati do onog jutra 2009. godine kada će državnu maturu polagati pokusni kunići upisani u srednje škole 2005./06.

Na kraju se postavlja pitanje, hoće li silni prosvjedi učenika i nezadovoljstva roditelja spriječiti nadređene da dovedu budućnost ove generacije u pitanje, te hoće li državna matura uopće vrijediti?

Jedno je sigurno, svi mi želimo informacije. A kako će ih jedan učenik vinkovačke gimnazije dobiti, kada i sama osoba koja je uvela cijeli projekt ništa ne zna. "Ništa još nije sigurno" je izjava kojom se nadležni izvlače već 2 godine. Dokad će to potrajati, to je također jedno od mnogih pitanja u vezi ovog po meni obrazovnog gafa.